Sunčan decembarski dan u Rudom najavljuje oštre i hladne zimske noći. Kako se sumrak približava, zima pokazuje svoje zube, a ruđanski domaćini svakodnevno privode kraju uobičajene zimske poslove u kući, štali, šumi ili livadi.
Duško Ristović iz Resića jedan je od njih. Tih, skroman i vrijedan. Jednom riječju – domaćin.
Na padinama planine Varde, u podnožju, ispod borove šume, nalazi se Duškovo imanje. Pogled iz Resića pruža se na Rudo koje je ušušukano u kotlini, između brda i planina.
Duško svaki dan krivudavim asfaltnim putem ide put Rudog na posao, a odatle u Višegrad gdje i radi. Održava radne mašine u „Romanijaputevima“.
Međutim, Duško nije napustio svoje ognjište. I danas se bavi poslom, od kojeg su vijekovima unazad i njegovi preci živjeli. Stočarstvom i poljoprivredom.
Nekada nužda, a danas dodatni posao, dodatna zarada, a i da imanje ne zaraste u trnje i korov.
– Obrađujemo preko deset hektara zemlje. Sijemo pšenicu, ječam, kukuruz i ostale žitarice. Imamo i plastenik. Mehanizacija nam „igra“ glavnu ulogu, a ove godine, dobrog je roda bilo. Požnjeli smo šest tona pšenice i ječma – kaže ovaj vrijedni ruđanski domaćin.
Dodaje da je organizacija u seoskom poslu najvažnija. Zajedno sa suprugom, sinom i tri ćerke sve postiže. Njihovu zajednicu upotpunjuje snajka i njeno dvoje djece. Slogom i radom, sve postižu. Gaje četiri krave i tele, imaju ovce, a planiraju i da šire proizvodnju.
– Imamo dvije steone krave, a dnevno proizvedemo 80 litra mlijeka. Sve prodajemo u mljekaru „Pađeni“, a cijena je solidna. Sa subvencijama Opštine Rudo i Vlade Republike Srpske, jedan litar mlijeka bude marka i po, a imamo i pet odsto od mljekare ukoliko je mlijeko visokog kvaliteta – kazuje nam Ristović.
Iako su zime postale blage i sa manje snijega, stoka mora da ima dovoljno hrane. Duško ističe da u ljeto mora spremiti i do dvije hiljade bala da bi u zimu životinje bile site. Dodaje da krave budu na ispaši od proljeća pa do kasne jeseni.
RUĐANSKE ŠLjIVE LAKO NAĐU KUPCA
Duško Ristović se pored stočarstva bavi i uzgojem voća. Ruđanska zemlja daje plodove u izobilju. Naročito šljive. Duško je posadio i preko 200 sadnica. Različitih su vrsta, ali su sve dobre za rakiju. Čačanke rodne, rane, ali i stenlejke. Ima i požeških.
– Stare su pet godina, ali roda već imaju. Da ranjače mraz nije obrao, bilo bi ih i više. Uglavnom, bilo je dovoljno i za rakiju i za prodaju. Ruđanske šljive lako nađu kupca, jer su izuzetno kavlitetne – naglašava Duško.
Dušku sav posao olakšava mehanizacija,tri traktora, balirka, kombajn, kosačica, presa…
SVE SE STIŽE URADITI
Kako Duško kaže, umora nema, sve se stigne uraditi.
– Dođem s posla, jedi, popij kafu, presvuci se i idemo dalje.