Prijestonica Irana odbrojava do “nultog dana” – dana kada će nestati voda i kada će česme presušiti. Rezervoari koji snabdijevaju teheranskih 15 miliona stanovnika skoro su potpuno prazni. Brana Karadž, koja obezbjeđuje četvrtinu gradske pijaće vode, ispunjena je samo osam odsto.
Restrikcije vode već su počele u pojedinim dijelovima grada, protok iz česama je smanjen ili potpuno obustavljen tokom noći. Predsjednik Masud Pezeškijan pozvao je građane da štede vodu – inače bi grad, ili bar pojedini njegovi dijelovi, mogli čak biti evakuisani.
Kiša je trebalo da počne da pada sa početka jeseni, poslije vrućeg i suvog iranskog ljeta.
Ali, prema Nacionalnom centru za meteorološke prognoze, ovo je bio najsušniji period od septembra do novembra u posljednjih pola vijeka, sa količinom padavina 89 odsto ispod dugoročnog prosjeka.
Kombinacija male količine padavina i visokih temperatura traje više od pet godina, ostavljajući zemlju ispucalom i suvom.
Međutim, vrijeme i sjenka klimatskih promjena nisu jedini faktori u vodnoj krizi Teherana.
Prema Centru za strateške i međunarodne studije, broj stanovnika šireg gradskog područja skoro se udvostručio, sa 4,9 miliona 1979. godine na 9,7 miliona danas.
Ali je potrošnja vode rasla još brže, učetvorostručila se i to sa 346 miliona kubnih metara 1976. na 1,2 milijarde kubnih metara sada. Rast bogatstva omogućio je više ljudi da kupe mašine za pranje veša i sudova.
Da bi nadoknadio nedostatak vode u rezervoarima, Teheran se okrenuo prirodnim podzemnim vodonosnim slojevima, koji posljednjih godina obezbjeđuju između 30 i 60 odsto vode iz česme.
Međutim, to grad dovodi u direktan sukob sa poljoprivrednicima koji tu istu vodu koriste za navodnjavanje usjeva.
Klimatske promjene ili loše upravljanje
Prema analizi objavljenoj u časopisu Sajens advanses (Science Advances), nivoi podzemnih voda opadaju za 101 milion kubnih metara godišnje u okolini Teherana. To je voda koja se akumulirala tokom mnogih decenija padavina i biće potrebno bar isto toliko vremena da se ponovo obnovi.
Profesor Kave Madani, bivši zamjenik šefa iranskog odjeljenja za zaštitu životne sredine i sadašnji direktor Instituta UN Univerziteta za vodu, životnu sredinu i zdravlje, kaže da je hronično loše upravljanje prirodnim resursima dovelo do onoga što naziva”vodenim bankrotom”.
Satelitski snimak rezervoara vode brane Latjan u junu…
… i u novembru
Ove stvari nisu nastale preko noći. One su proizvod decenija lošeg upravljanja, nedostatka predviđanja, prekomjernog oslanjanja i lažne sigurnosti u to koliko infrastruktura i inženjerski projekti mogu da urade u zemlji koja relativno oskudeva u vodi“, naveo je Madani za Skaj njuz, prenosi RTS.
Ministri za nestašicu vode krive klimatske promjene, curenja iz cijevi i 12-dnevni rat sa Izraelom.
Teheran nije usamljeni primjer
Bez obzira na razlog, kriza naglašava koliko je prijetnja nestašice vode ozbiljna za svjetske megagradove. Teheran nije usamljen.
Kejp Taun u Južnoj Africi jedva je izbjegao da ostane bez vode prije osam godina, nakon gradske kampanje za štednju.
Čak je i London, poznat po kiši, u riziku od suše – zalihe vode ne prate rast stanovništva i sve veću potražnju.
Kao što je Teheran pokazao, suše koje klimatske promjene čine vjerovatnijim i težim otkrivaju krhkost vodosnabdijevanja.
(Banjaluka.net)