Petnaestogodišnja Kristina Lopatić sa Pala, dobitnik ovogodišnje nagrade “Zmijanjče” za pjesmu “Čuvajmo Republiku Srpsku”, izjavila je da je u svojoj pjesmi opisala gradove u Srpskoj, znamenite pisce, srpski jezik i srpsko pismo.
Nagrada za najboljeg mladog pisca u Republici Srpskoj biće joj uručena 25. avgusta u Banjaluci kada će svečano biti otvoren 58. “Kočićev zbor”.
Lopatićeva je rekla da je ponosna što je dobila jedinstvenu nagradu “Zmijanjče” koja joj mnogo znači.
– Potajno sam se nadala nagradi jer sam pjesmu pisala neobičnim stilom kroz akrostih. Žiri je prepoznao kvalitet stiha, ljepotu rime i nagradio me. Dugo sam je pisala jer sam morala ispuniti zahtjeve svoje nastavnice Radomirke Lalović koja je bila moja podrška – navela je Lopatićeva, koja je završila Osnovnu školu “Srbija” na Palama.
Ona je istakla da je poruka pjesme jasna i da glasi – moramo čuvati svoju Republiku, boriti se za nju i za svoj rod, baš kao što je to nekada radio Petar Kočić.
Kristina kaže da je čitala Kočićeva djela i da su joj baš ona bila inspiracija da piše o svojoj Republici jer je i Petar Kočić volio svoju otadžbinu i borio se za nju.
– Volim da pišem poeziju jer tako iskreno otkrijem svoja osjećanja, tada duša progovori, a ja to zapišem – rekla je ona.
Lopatićeva je nosilac Vukove diplome, a upisala je opštu gimnaziju u Srednjoškolskom centru “Pale”.
Učestvovala je na brojnim manifestacijama kao što su školske priredbe, opštinska i republička takmičenja u recitovanju, smotre recitatora. Lopatićeva je osvojila prvo mjesto na republičkom takmičenju za najbolji literarni rad povodom Dana Republike Srpske, kao i drugo mjesto na recitatorskom takmičenju u Banjaluci.
Pročitajte nagrađenu pjesmu:
ČUVAЈMO REPUBLIKU SRPSKU
R
Reci, hajde reci! Ko su ti preci?
Gdje ti je rođen djed, a gdje pradjed?
Tu, gdje je njihova slika,
tu je tvoja republika.
E
Ej, evo me ovdje!
Evo me ovdje gdje sunce sija,
gdje rastemo srećno, i ti, i ja.
Lijepo je ovdje, ne mrdam ni stope,
evo me ovdje u srcu Evrope.
P
Pitam se, znaju li svi,
da su ovdje makovi najcrveniji,
da bršljan seže skoro do neba,
da nam ništa više ne treba.
Svima se smije zračak sreće,
ovdje je nama vječno proljeće.
U
Ustaj! Pogledaj!
Široka polja i žito zrelo…
Zapjevaj, kolikko bi grlo htjelo!
Pjeva i Drina radosti puna,
pjeva i Vrbas, Sana i Una.
B
Biraj! Hajde, izaberi!
Gdje je život po tvojoj mjeri?
Gdje iz kamena bosiljak diše,
gdje tamjan iz crkve miriše,
gdje zemlja nije posna,
kvase je Neretva i rijeka Bosna.
L
Lijepo je, zaista, ljepota prija,
Višegrad krasi na Drini ćuprija.
Znao je Andrić i mnogo više,
ovdje se slavna istorija piše.
I
I… Šta da se još kaže?
Ne znam šta mi je od čega draže.
Zelengora, Јahorina il’ Romanija,
Majevica, Grmeč. Kozara il’ Lelija?
K
Ko? Ko ne zna gdje je moj grad?
Taj ne zna da li je star ili mlad.
Grli ga Miljacka, Trebević ljubi,
prijestonica prva, gdje žive Srbi.
A
A, gdje su pjesnici, najbolji pisci?
Ovdje u našoj republici.
Kočić, Ćopić, darovi od Boga,
učimo stihove Rajka Noga!
Izvor: RTRS